Istraživanje je provedeno radi utvrđivanja ekonomskoga učinka zamjene djelomično mehaniziranoga sustava pridobivanja obloga drva sortimentnom metodom sustavom pridobivanja drvne sječke stablovnom metodom u uvjetima neprorjeđivane šumske kulture obične smreke.

U sortimentnoj metodi (M1) stabla su nakon obaranja izrađena u drvne sortimente (oblo drvo) koji su privučeni na pomoćno stovarište, a u stablovnoj metodi (M2) stablovina je nakon obaranja stabala privučena na pomoćno stovarište i naknadno iziverana. Ručno-strojna sječa i izrada stabala obavljena je motornom pilom, a privlačenje je obavljeno skiderom. Sustav pridobivanja drva stablovnom metodom upotpunjen je iveračem za izradu drvne sječke na pomoćnom stovarištu.

Sinergija zakonitosti obujma komada i zakonitosti vrste proizvoda očita je u sustavu pridobivanja drvne sječke stablovnom metodom. Izostanak kresanja grana, prikrajanja, trupljenja i preuzimanja uvjetovao je značajno smanjenje utroška efektivnoga vremena po stablu, ali i izradu jednakovrsnih poluproizvoda (stablovine) relativno velikoga obujma komada. Isto je omogućilo povećanje proizvodnosti privlačenja skiderom, a izradu krajnjega proizvoda svelo na postupak iveranja. Zbog navedenoga je istraživani sustav pridobivanja drvne sječke poprimio značajke visoko mehaniziranoga sustava. Tako postignuta racionalizacija rada rezultirala je smanjenjem troškova podsustava ručno-strojne sječe i izrade i troškova podsustava privlačenja u tolikoj mjeri da je omogućeno uvođenje iverača u sustav pridobivanja uz istodobno smanjenje ukupnoga troška sustava za prosječno 7,16 % u usporedbi sa sustavom pridobivanja oblovine sortimentnom metodom.

Sustav pridobivanja oblovine sortimentnom metodom omogućuje ostvarivanje dobiti u uvjetima istraživane sječine do zaključno 590 m udaljenosti privlačenja, uz pretpostavku postojanja potražnje za stupovima za vodove na tržištu. Na istoj udaljenosti privlačenja sustav pridobivanja drvne sječke stablovnom metodom može konkurirati sustavu pridobivanja oblovine sortimentnom metodom kada cijena drvne sječke, kakvoće P45B, M55, A5.0, proizvedene od smrekove stablovine, premaši 421,38 kn/t standardno suhe drvne sječke. U slučaju nepostojanja potražnje za stupovima za vodove pridobivanje drva sortimentnom metodom u uvjetima istraživane sječine rezultirat će novčanim gubitkom na svim promatranim udaljenostima privlačenja.

Kao alternativu sustavu pridobivanja oblovine sortimentnom metodom, u uvjetima istraživane sječine, s troškovnoga je aspekta pogodnije koristiti sustav pridobivanja drvne sječke stablovnom metodom, ali treba imati na umu da će ekonomska isplativost navedenoga sustava uvelike ovisiti i o mogućnosti postizanja odgovarajuće cijene za proizvedenu drvnu sječku.

Ključne riječi: jedinični trošak, oblo drvo, drvna sječka

U posljednjim desetljećima osnivanje kultura kratkih ophodnji postaje sve uobičajenije na marginalnim tlima, uključujući i odlagališta površinskih kopova. Tijekom ciklusa eksploatacije kulture kratkih ophodnji ne samo da proizvode drvnu biomasu za proizvodnju energije već i akumuliraju značajne količine ugljika iz tla i zraka. U navedenom slučaju kulture kratkih ophodnji za proizvodnju energije primarno su okolišno prihvatljive, što je upotpunjeno i njihovim gospodarskim značenjem. Obični bagrem (Robinia pseudoacacia L.) ima mnoge prednosti koje opravdavaju njegov izbor za osnivanje kultura kratkih ophodnji za proizvodnju energije. Osnovni je cilj ovoga rada procijeniti trenutačno stanje bagremove kulture kratke ophodnje osnovane u jesen 2008. godine na odlagalištu površinskoga kopa »Kolubara« (Srbija), ali i utvrditi prinos suhe tvari običnoga bagrema po hektaru. Na pokusnim je plohama utvrđen broj stabala, promjer na mjestu reza (10 cm od tla), visina, prirast te masa stabla i količina biomase po debljinskim razredima. Utvrđen je visok postotak preživljavanja bagremovih sadnica (95,67 %), prosječni promjer stabala (6,83 cm), srednja visina stabala (7,15 m) i prinos standardno suhe drvne tvari (2,96 t/ha/god). Rezultati će ovoga istraživanja, provedena na pokusnoj kulturi kratke ophodnje za proizvodnju energije, biti vrlo korisni pri planiranju osnivanja budućih kultura kratkih ophodnji za proizvodnju energije na nisko proizvodnim tlima, ali i za odabir tehnika i tehnologija pridobivanja energijskoga drva iz kultura kratkih ophodnji.

Ključne riječi: kulture kratkih ophodnji, drvna biomasa, obični bagrem, Robinia pseudacacia L., rekultivacija, produkcija

U šumarskoj praksi tijekom pridobivanja drva postoji mnogo različitih situacija u radnom procesu privlačenja drvnih sortimenata s kojima se postupa individualno ovisno o okolnostima radnoga okoliša te same metode i tehnologije rada.

Osnovni je cilj istraživanja, izložen u ovom znanstvenom radu, pružiti model za izračun optimalne udaljenosti privlačenja drvnih sortimenata uzbrdo ili nizbrdo u planinskim uvjetima. Područja istraživanja (radilišta) na kojima je drvo smještena su između dviju etažno (horizontalne po slojnicama) izvedenih šumskih cesta. Metodološki okvir istraživanja temelji se na radnoj učinkovitosti, odnosno vremenu u kojem je pojedini sortiment privučen (trupac ili ogrjevno drvo), u ovisnosti kada se privlačenje izvodi pomoću (a) životinja, (b) adaptiranoga poljoprivrednoga traktora opremljenoga s vitlom i (c) mobilnom žičarom.

Predočeni rezultati istraživanja smatraju se operativno primjenjivim te mogu šumskim stručnjacima poslužiti pri operativnom planiranju radi donošenja ispravne odluke u privlačenju drvnih sortimenata, odnosno postizanju najpovoljnijih financijskih rezultata rada.

Ključne riječi: privlačenje, drvni sortimenti, optimalna udaljenost, uzbrdo, nizbrdo, trupci i ogrjevno drvo

Prijašnja otvaranja šumskih područja šumskim prometnicama planirana su na temelju proizvodnje drva iz šuma. Isticanje važnosti ostalih funkcija šuma (zaštitne, turističke i sl.) rezultiralo je postupnom integracijom individualnih uloga u proces planiranja otvaranja šuma. Suvremeni pristup pri planiranju otvaranja višenamjenskih šuma zahtijeva istodobno uzimanje u obzir svih funkcija šumskoga područja. Ekonomski argumenti proširenja postojeće mreže šumskih cesta temelje se na gustoći šumskih cesta na kojoj se ostvare najmanji ukupni troškovi privlačenja i transporta. Temeljem navedenoga isključena su nedovoljno otvorena područja izvan širine pojasa od 574 m koji svaka cesta otvara. Buduće planiranje otvaranja nedostatno otvorenih područja temelji se na terenskim značajkama i tehničkim obilježjima planiranih šumskih cesta. Izgradnja individualno planirane šumske ceste ekonomski je opravdana kada je smanjenje troškova privlačenja veće od povećanja troškova prijevoza. Vrednovanje planirane šumske ceste u smislu višenamjenske uloge šumskoga područja izvedeno je s kartom pogodnom za izgradnju šumske ceste. Istraživanje je temeljeno na važnosti svake funkcije šumskoga područja koje je utvrđeno metodom višekriterijskoga odlučivanja. Odabir planiranih šumskih cesta na osnovi višefunkcionalnih uloga šumskoga područja dodana je vrijednost novomu pristupu planiranja otvaranja šuma.

Ključne riječi: proširenje mreže, nedovoljno otvorena područja, višekriterijsko odlučivanje

Od samih početaka otvaranja šuma pa do danas u Federaciji Bosne i Hercegovine velike su oscilacije u svim segmentima vezanima uz šumsku prometnu infrastrukturu. Sredinom prošloga stoljeća dosta je jaka planska izgradnja i održavanje, a potom slijedi potpuna stagnacija devedesetih godina prošloga stoljeća. U radu je prikazano aktualno stanje u šumskoj prometnoj infrastrukturi u FBiH, s naglaskom na otvorenost šuma, način projektiranja, postojeće šumske ceste i objekte na njima, na intenzitet i kvalitetu izgradnje, intenzitet i kvalitetu rekonstrukcije, na otvaranje traktorskim putovima i žičarama. Nakon provedene analize u ovom su radu izdvojeni najznačajniji čimbenici i dane preporuke za poboljšanje postojećega stanja u šumskoj prometnoj infrastrukturi u FBiH.

Ključne riječi: šumska prometna infrastruktura, planiranje, projektiranje, izgradnja, održavanje

Šumarstvo i drvna industrija važne su gospodarske grane u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), a svoj razvoj zasnivaju na korištenju domaćih prirodnih resursa. Drvna industrija ima višegodišnju tradiciju i najstarija je industrijska grana u BiH. Ekološki je prihvatljiva, ima velik izvozni potencijal i bilježi visok suficit. Iako predstavljaju povezani lanac u stvaranju dodatne vrijednosti, dosadašnja je praksa pokazala da odnosi između šumarskih poduzeća i poduzeća koja se bave preradom drva nisu u dovoljnoj mjeri i na najbolji način uređeni, kako u vrijeme dok su bili zajedno organizirani, tako ni sada kada su odvojeni. U stručnoj i znanstvenoj javnosti prevladava opća ocjena da iskorištenost drva i šumskoga potencijala, funkcionalnost i raspoloživost kapaciteta za preradu drva ne zadovoljava. Također je očito da nema koordiniranoga strateškoga sektorskoga i međusektorskoga pristupa za snažniji razvoj ove grane gospodarstva.

Cilj je ovoga rada sagledavanje i analiziranje odnosa šumarstva i prerade drva u FBiH, identificiranje najznačajnijih problema, te davanje prijedloga mjera za unapređenje tih odnosa odnosno za unapređenje stanja ovih gospodarskih djelatnosti u cjelini.

Dobiveni rezultati nakon provedene podrobne analize pokazuju vrlo slabu institucionalnu povezanost ovih djelatnosti i nemogućnost donošenja i/ili usuglašavanja zajedničkih strateških ciljeva. Utvrđeno je i značajno odstupanje između instaliranih kapaciteta prerade drva u odnosu na trenutačne proizvodne mogućnosti šumarskih poduzeća te su definirane mjere za ublažavanje navedenoga stanja. Provedenom SWOT analizom drvnoindustrijskih poduzeća identificirane su i vrednovane sve unutarnje snage i slabosti, vanjske prilike i prijetnje, te je u konačnici definirana najprikladnija strategija – strategija saveza.

Sve provedene analize upućuju na opći zaključak da se strateški ciljevi drvne industrije ne mogu, realno uzevši, ostvariti bez suradnje i koordiniranoga djelovanja sa šumarstvom, i obratno.

Ključne riječi: šumarstvo, drvna industrija, suradnja, unapređenje stanja

Gospodarenje šumama doživjelo je mnoge promjene u povijesti u skladu s promjenama ustroja poduzeća kojima je ono povjereno. Najčešće su primjenjivani jednostavni (funkcionalni, nadšumarski) ili složeni (revirni) organizacijski načini gospodarenja šumama. Od 1991. godine u šumarstvu Republike Hrvatske postoji složen organizacijski sustav s revirnim načinom gospodarenja koji provodi jedinstvena šumarska tvrtka, društvo s ograničenom odgovornošću u državnom vlasništvu (Hrvatske šume d.o.o. Zagreb). Šumski je revir zaokružena površina šume na kojoj u pravilu visoko obrazovani šumarski stručnjaci obavljaju u skladu sa svojim ovlastima sve planom predviđene poslove i odgovorni su za njihovo izvršenje. Postojeće stanje revirnoga sustava u hrvatskom šumarstvu, s njegovim obilježjima i primjenom, ocijenjeno je ispitivanjem mišljenja i stajališta a) revirnika i upravitelja šumarija te b) nositelja poslovnih funkcija u višim ustrojbenim cjelinama Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb. SWOT analizom prikazane su glavne prednosti i nedostaci gospodarenja šumama uz primjenu revirnoga sustava u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja pokazuju potrebu zadržavanja revirnoga ustroja šumarija te nužnost unaprjeđenja postojećega stanja razvojem ljudskih potencijala na svim razinama kao najvažnijega čimbenika uspješnosti poduzeća. Stimulativne mjere i participacija zaposlenika ističu se kao glavni način u ostvarenju optimalnoga korištenja raspoloživih prirodnih i ljudskih resursa radi učinkovitijega poslovanja šumarskoga poduzeća.

 Ključne riječi: šumarstvo, šumsko poduzeće, ustroj, šumarija, revir, gospodarenje šumama